U
svome je Dnevniku zapisala:
''Navečer, kad sam bila u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj
odjeći. Jedna je ruka bila podignuta za blagoslov, druga je dodirivala odjeću
na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike
zrake: crvena i bijela. Moja je duša bila prožeta strahom, ali i velikom
radošću. Nakon nekoga vremena Isus mi reče: Naslikaj
sliku prema onom crtežu koji vidiš, s potpisom: ''Isuse, uzdam se u Tebe.'' Ja
želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda po cijelome
svijetu. Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena.
Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, osobito u
trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju čast. (…)
Želim da ta slika, koju ćeš ti kistom
naslikati, bude svečano posvećena na prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ta nedjelja
treba biti Blagdan Milosrđa. (…)
Ove dvije zrake označavaju krv i
vodu-blijeda označava vodu koja opravdava duše, a crvena označava krv koja je
život duša. Ove dvije zrake izišle su iz nutrine moga milosrđa, kada je koplje
otvorilo moje umiruće Srce na križu. (…) Sretan onaj koji će živjeti u njihovoj
sjeni jer njega neće stići pravedna ruka Božja. (…) Po ovoj slici dijelit ću
dušama mnogo milosti, stoga neka joj svaka duša ima pristup.''
Sliku
Milosrdnog Isusa kakva je ovdje naslikao je Eugenisz Kazimirowski 1934. g. u
Vilnu (Litva) u prisutnosti sv. Faustine Kowalske. Danas se slika nalazi u svetištu
Božjeg Milosrđa u Vilnu
Nema komentara:
Objavi komentar